Postoje ljudi koje pamtimo po medaljama, rekordima i istorijskim uspesima. Njihove pobede ostaju zauvek zapisane u sportskim analima i inspirišu generacije koje dolaze. Međutim, postoje i pobede koje ne donose aplauze, ne završavaju na naslovnim stranama i ne slave se uz himnu. To su one najvažnije životne pobede, kada čovek pronađe snagu da se suoči sa bolešću, prihvati novu realnost i nastavi da živi punim plućima uprkos svim izazovima koje ona nosi.
Upravo takvu priču podelila je Nađa Higl u specijalu GastroGlasno podcasta. Naša najuspešnija plivačica otvoreno je govorila o životu sa ulceroznim kolitisom, bolesti o kojoj se i dalje nedovoljno govori, iako pogađa veliki broj ljudi. Njena iskrenost nije bila usmerena na podsećanje na sportske uspehe, već na želju da svojim iskustvom pomogne svima koji se danas nalaze na početku istog puta kojim je i sama prošla.
Od svetske šampionke do pacijentkinje koja nije znala šta je čeka
Nađa Higl godinama je živela život vrhunskog sportiste, naviknuta na naporne treninge, odricanja i pomeranje sopstvenih granica. Još kao dete naučila je da se rezultati ne postižu preko noći i da je iza svakog uspeha potrebno mnogo rada i istrajnosti. Upravo je takav karakter doveo do toga da postane svetska šampionka i žena koja je Srbiji donela jednu od najvećih sportskih radosti. Ipak, nijedno sportsko iskustvo nije moglo da je pripremi za trenutak kada joj je saopšteno da boluje od ulceroznog kolitisa.

Kada čovek prvi put čuje dijagnozu o kojoj gotovo ništa ne zna, prirodno je da oseti strah i nesigurnost. Tako je bilo i sa Nađom, koja danas priznaje da joj je upravo nepoznavanje bolesti bilo možda i teže od same dijagnoze. Zbog toga smatra da je razgovor o inflamatornim bolestima creva izuzetno važan, jer informisan pacijent mnogo lakše razume svoje stanje i prihvata lečenje.
Simptomi koje ne treba ignorisati
Prvi znaci bolesti nisu izgledali dovoljno ozbiljno da bi odmah posumnjala na hronično oboljenje. Kao i mnogi drugi ljudi, nije očekivala da pojava krvi u stolici može biti simptom ozbiljne inflamatorne bolesti creva. Upravo zbog toga danas otvoreno govori o svom iskustvu, želeći da ohrabri ljude da ne odlažu pregled kod gastroenterologa kada primete promene koje nisu uobičajene.
Nažalost, veliki broj pacijenata dugo trpi tegobe, nadajući se da će one proći same od sebe ili osećajući nelagodnost da o njima razgovara. Takvo odlaganje može produžiti put do dijagnoze i početka odgovarajuće terapije, zbog čega je rano prepoznavanje simptoma jedan od najvažnijih koraka u lečenju.
Kada bolest potpuno promeni svakodnevni život
Jedan od najemotivnijih trenutaka razgovora bio je kada je Nađa opisala koliko ju je bolest fizički iscrpela. Žena koja je do tada bila simbol snage i izdržljivosti odjednom nije mogla da ustane iz kreveta niti da bez napora ode do kuhinjskog stola. Takva promena teško pada svakome, a posebno nekome ko je ceo život proveo pomerajući granice sopstvenih mogućnosti.
Inflamatorne bolesti creva često se nazivaju nevidljivim bolestima zato što spolja nisu uvek vidljive. Ljudi koji od njih boluju mogu izgledati potpuno zdravo, dok se istovremeno bore sa bolovima, iscrpljenošću, čestim odlascima u toalet i brojnim psihološkim izazovima koje okolina često ne primećuje. Upravo zbog toga razumevanje porodice, prijatelja i šire zajednice ima ogroman značaj za svakog pacijenta.
Pravi tim lekara menja tok bolesti
Put do odgovarajuće dijagnoze nije bio jednostavan, ali je nakon kolonoskopije postalo jasno koliko je zapaljenje debelog creva ozbiljno i da je potrebno započeti adekvatno lečenje. Od tog trenutka Nađa je dobila podršku gastroenterologa koji su pratili svaki korak njenog oporavka i zajedno sa njom donosili odluke o terapiji.

Njeno iskustvo pokazuje koliko je važno da između pacijenta i lekara postoji međusobno poverenje. Lečenje inflamatornih bolesti creva nije zasnovano samo na lekovima, već i na otvorenoj komunikaciji, redovnim kontrolama i spremnosti da se terapija prilagodi potrebama svakog pojedinca.
Biološka terapija vratila je kvalitet života
Danas Nađa živi u Sloveniji i uspešno prima biološku terapiju koja joj omogućava da vodi kvalitetan i ispunjen život. Iskreno govori i o neželjenim efektima koje je imala na početku lečenja, naglašavajući da su se oni povukli nakon prilagođavanja terapije. Time šalje važnu poruku svim pacijentima da se eventualni problemi rešavaju zajedno sa lekarom, a ne samostalnim prekidanjem terapije.
Savremena medicina danas pruža brojne mogućnosti za kontrolu inflamatornih bolesti creva, zbog čega veliki broj pacijenata može da živi bez značajnih ograničenja, radi, putuje, osniva porodicu i planira budućnost.
Najvažnija lekcija bila je da nauči da sluša svoje telo
Na pitanje šta je kao bivša vrhunska sportistkinja morala da nauči iz početka, Nađa je dala jednostavan, ali izuzetno važan odgovor – naučila je da sluša svoje telo. Tokom sportske karijere bila je naviknuta da pomera granice izdržljivosti, dok ju je bolest naučila da postoje trenuci kada organizmu treba odmor, razumevanje i pažnja.
To je lekcija koja se ne odnosi samo na pacijente sa ulceroznim kolitisom. Savremeni način života često nas navodi da ignorišemo prve simptome, umor ili bol, iako nam telo na taj način šalje jasne signale da mu je potrebna pomoć. Pravovremena reakcija često može napraviti veliku razliku u toku bolesti i kvalitetu života.
Podrška i prihvatanje čine veliku razliku
Tokom razgovora posebno je istakla koliko znači imati ljude koji razumeju kroz šta pacijent prolazi. Podrška porodice, prijatelja i zdravstvenih radnika ne leči bolest sama po sebi, ali značajno olakšava suočavanje sa svakodnevnim izazovima. Kada pacijent zna da nije sam i da u svakom trenutku može da računa na pomoć, mnogo lakše prihvata dijagnozu i vraća poverenje u sopstvene mogućnosti.
Istovremeno, prihvatanje bolesti ne znači odustajanje od života. Naprotiv, ono predstavlja početak jednog novog perioda u kojem čovek uči kako da se prilagodi, sačuva kvalitet života i nastavi da ostvaruje svoje ciljeve.
Poruka koja uliva nadu svim pacijentima
Možda najlepša poruka celog razgovora bila je ona koju je Nađa uputila svim ljudima koji danas žive sa ulceroznim kolitisom. Umesto da govori o ograničenjima, govorila je o prilagođavanju, a umesto da bolest posmatra kao kraj života, opisala ju je kao novu životnu okolnost sa kojom se može naučiti živeti.
Njene reči da treba podići glavu i verovati da ništa nije toliko strašno koliko izgleda u trenutku postavljanja dijagnoze mogu biti ohrabrenje svakome ko se danas suočava sa inflamatornom bolešću creva. Savremene terapije, stručni lekari i dobra saradnja sa zdravstvenim timom omogućavaju velikom broju pacijenata da vode ispunjen, aktivan i kvalitetan život.
Priča koja menja pogled na bolest
Na kraju razgovora njen dugogodišnji gastroenterolog rekao je da mu Nađa više ne nedostaje kao pacijent jer je njena bolest pod kontrolom, ali da Srbiji svakako nedostaje kao čovek. U toj rečenici nalazi se suština cele priče. Najveći uspeh Nađe Higl nije samo svetska titula koju je osvojila u bazenu, već spremnost da svoje lično iskustvo podeli sa drugima kako bi nekome olakšala put do dijagnoze, prihvatanja bolesti i kvalitetnijeg života.

Njena priča podseća da najveće pobede često nisu one koje svet vidi. One se događaju daleko od reflektora, u trenucima kada čovek odluči da neće dozvoliti da ga bolest definiše. Upravo zato je priča Nađe Higl mnogo više od sportske ili medicinske priče – ona je snažan podsetnik da hrabrost nije odsustvo straha, već odluka da se uprkos njemu nastavi dalje i da se svaki novi dan dočeka sa verom da život, čak i sa hroničnom bolešću, može biti ispunjen, lep i vredan življenja.
Pogledajte celu epizodu na našem YouTube kanalu:



